Nekad ja volio puno sam srati,
ne tako davno to bijaše.
Komarac na površini što Isus kao hodam,
Iluzijom intelekta što me drži.
No uporan sam bio,
Otvorio sam vrata i pustio more.
Moje riječi tonu,papirnate brodice
Nijedna dovoljno snažna da zaplovi dubinom
Možda da gradim podmornice?
Tijelo mi je sjena,
sakriven u hladu,odvojen od sebe
gajim nadu..
Da ipak,prerasti ću ja tu kadu.
Tijelo,Brodica,Sjena
Igračke za turiste,slučajne prolaznike
Ko što razumije nije me briga,
Moj krvavi ego želi razbiti stakleno dno.
Ta plaha djevojčica,nevina i sramežljiva
u maniri razvratne dame
Liže erotično prste,guzi se.
Čmar svoj draži slasnim komadom
Užarenog,hrđavog željeza.
Stavite naočale.
fishcrap