Sit sam već svojih "smislenih" antidjela,fale mi oni početnički trenuci euforije kad bi pisao priču koja ima zaplet u obliku naših crijeva.Znači li to da odrastam,da gubim onu dječačku sirovnost u idejama?Nadam se da ne...Ali takve stvari lebde iznad mog uma trenutno,Cipal očito ima drugačije planove kada "inspirira" na te načine.Makar mi se čini da je to samo problem zamora uma nebitnim informacijama,fragmenti ideja sudaraju se s mojim mozgičem ali su nedovoljno snažni da pokrenu lavinu...Zato sam danas u menzi uzeo 2 jogurta Euforija od stračatele.Razlog tomu je mislim prilično jasan...Kad živite u stanu gdje se muha čuje iz susjedne sobe i dal na katu susjedu radi mozak nemožete se opustiti kreativno na mjestu gdje ste uvijek sami - na Fontani Mudrosti...Kakav je to proces sranja ako si sputan time što drugi misle?Nikakav,zato sam danas shvatio da sam iskorjenio taj osjećaj.Nije me briga,ako se želim posrat gromko,to ču i učiniti!Nije me briga što kuća odzvanja i tanjuri se tresu stanarima dok prave večeru,meni se sere!Samo ću se pristojno nasmijati i pozdraviti ih,nisam cjepljen protiv probave a oni neka misle što žele,se imamo iste organizme.Neka mudrosti i ideje odzvanjaju.Čovjeku treba mala sitnica da mu otvori oči,u ovom slučaju to je bio jogurt Euforija.Ali na sreću eto,ne mora se Cipal bojati jer je tu i drug ciplar.Još mlađi i buntovniji,iako ne piše puno prisutan je i dijelimo mjesto na Fontani Mudrosti,mjesto gdje u našim nevinim rukama pokušavamo zadržati bistrinu vode Ciplove.Drug Ciplar će kasnije prezentirati jednu pastirsku igru bez pastira pošto ona nije za malu djecu koja bi mogla gledati ovakve stranice...
fishcrap