Oduvjek su me ljudi voljeli slati tamo,ali ih nikad nisam shvaćao ozbiljno jer nisam znao što im to točno znači.Pogotovo kad sam bio manji i zapitkivao glupava pitanja..Oni bi mi odgovarali "ma odi mali u pičku materinu!".Ja bi ostao zbunjen i uskraćen za odgovor na jednostavno pitanje.Zašto baš u pičku materinu?Što se tamo nalazi da ima odgovore na moja pitanja?
Sada kako sam stariji,iskusniji i malo manje hrabriji odlučio sam se zaputiti na putovanje u to mjesto.Put u pičku materinu sa ciljem pronalaska sakrivenog znanja...
Odmah pri samom nastanku ideje stvorili su se problemi.Kako uči tamo,što da ponesem,gdje ću završiti i što ću naći?Zato sam se obrazovao na wikipediji i napravio malenu skicu puta kojim trebam ići.Pošto nakon što te pošalju u pičku materinu ne kažu što unutra da tražiš točno odlučio sam krenuti prema mjestu svoga stvaranja - jajetu.Uz ono malo znanja što imam prisjetio sam se kako spermići dolaze i probijaju ovojnicu jajnika,oplode taj vrag i labud donese malo dijete za devet mjeseci.
Skica plana je bila gotova,sad je trebalo poraditi na detaljima.
Kako sam sve više razmišljao o svom pothvatu strah je bio sve veći i htio sam odustati.Ali kad sam vidio josipu pavičič yo kako ce se susresti s kravom koju će stipe drviš iznova umlaćivati svojim močnim pesnicama rekao sam si: "Jebemte!Može li to bit gore od odlaska u pizdu materinu?" Odgovor je usljedio...Proučavao sam mamine plodne dane i našao pravi dan za dan D.Bio je to ironično moj rođendan.Nije se mogao poklopiti bolji datum za moje ponovno rođenje.Čekao sam da mi se majka otušira i da legne u krevet.Nema potrebe dodatno prljati ruke.Tako nakon nekog vremena sam dočekao savršen trenutak,mama je prdnula i znao sam da spava.Krenuo sam glavom unutra pošto su me izvukli na guzicu.Nisam se baš snalazio jer sam porođen na carski rez.
...Najednom mrkli mrak...
Sklizao sam se prema nečem i nisam se mogao uhvatiti nigdje.Bilo je sluzavo.Okrenuo sam i vidio sam da svijetla polako nestaje,rupa se zatvara i ja i dalje tonem.Uključio sam lampicu koju sam ponio za svaki slučaj.Uperio ju na komad plastificirani komad papira na kojem je bila naškrabana karta."Vi ste ovdje." Pronašao sam se u tom mjestu i tražio cerviks,kako sam shvatio on me trebao pustiti dalje do jajnika.Nisam se morao kretati,samo sam polagao klizio a dotle razmišljao o mogućem pronalasku.Došao sam do cerviksa i ispalo je da je to zapravo Cerviks,stražar Ulaza.Jednu sekundu bi izgledao kao oko,drugu kao neka usta.Osjetio je moju prisutnost i pretvorio se u oko te progovorio:
"Tebi nije mjesto ovdje..."
"Ali moram ući unutra."
"No ja te ne moram pustiti.."
"Zašto ne?"
"Unutra se može samo u vrijeme Reproduktivne Ejakulacije.Ti mi ne izgledaš kao ejakulat.."
Neznam zašto ali bilo mi je ful drago da je to rekao.No trebao sam izmigoljiti svoj ulaz unutra sa stilom.
"Ali ja sam bivši Ejakulat.Moram unutra..U potrazi sam za znanjem."
"O kakvom znanju ti pričaš ne-ejakulatu?"
"O Znanju početka i kraja,o Znanju života prije života,o Znanju smrti koja me čeka i koja sam bio."
"Ja ti u toj potrazi ne mogu pomoći,mogu te samo pustiti unutra..Break on trough?"
"To the other side..?"
"Smiješ proći..."
Oko su postala usta a ta usta su izgledala kao ogromna vrata..I otvarala su se polako...Zvuk škripanja metala kojeg se dohvatila hrđa bio je neugodan pa sam brže bolje protrčao na drugu stranu.Teško je bilo pošto je sve sluzavo.Okrenuo sam se prema velikim vratima koja su se sada pomalo već zatvarala..
Više nema povratka...
Nalazio sam je u jednoj ogromnoj hali,zidovi su lagano pulsirali i osvjetljenje je bilo slabo.Hala je bila jako akustična,čula se neka čudna muzika.Orgulje...Orgulje i duboki muški glas.Pogledao sam na kartu i odlučio slijediti muziku jer sam mislio da me vodi u dobrom smijeru.Nakon dužeg vremena sklizanja došao sam do raskrižja.Lijevo ili desno?Ne sjećam se iz kojeg smjera sam došao no mislio sam da nije ni bitno,pošto mog jajeta ionako nema odavno tamo,a ja samo trebam se probiti u novo jaje da bi izazvao reakciju.Odlučio sam se za lijevo pošto je od tamo dopirala ona muzika..
Ušao sam u jajovod,hodao polako i gledao neke čudne rukopise,crteže i hijeroglife po stijenkama jajovoda.Nešto su opisivali,događaj,ali taj događaj se događao u suprotnom smijeru od onog u kojem se ja krećem.Na podu sam nalazio ljušture i kosture onih koji nisu uspjeli.Pitao sam se kako je to moguće?Zar nisam ja jedini?Neki crteži su izazivali tjeskobu i krv koja se slijevala nije bila u tom trenutku oku ugodna.Prvi put nakon ulaska osjetio sam da sam zapravo na putu prema svom rođenju.Duboko sam udahnuo i nastavio...Muzika je i dalje svirala.
Podigao sam u tom trenutku pogled i vidio svoj cilj.Samo je trebalo probiti olupinu.Skinuo sam ruksak sa ramena i počeo trčati,bio sam uzbuđen.Ovakve stvari se ne događaju svaki dan.Izvadio sam žlicu i vilicu i počeo kopati no nakon nekog vremena shvatio da ništa neću postići ako ne uzmem stvari u svoje ruke.Tako sam počeo kopati rukama...I palilo je..Svjetlost je pomalo probijala van,plesala je uz muziku koja je dopirala iz unutrašnjosti.Počeo sam lupati šakama da što prije razbijem ovojnicu.Jedan udarac,drugi..treći i uspio sam..Lice mi je zasvijetlilo pod nekim vražjim smješkom koji se našao tamo zbog blizine cilja.
Gurnuo sam glavu kroz rupu i.....
Na sekundu sam se probudio u kolima hitne pomoći.Probudila me sirena i nervozni ljudi koji su mi trčali oko glave.Okrenuo sam se desno i na krevetu do vidio svoju mamu upucanu u trbuh.Tražio sam tatu,ali kako sam načuo on je ostao doma s policijom.
Zanimljiva priča ovo je bila sutradan u novinama: "Otac upucao svog sina jer je mislio da je silovatelj!"
Ironičan obrat radnje.Novine pišu dalje...U panici M.K. 49 izvukao je pištolj i u panici pucao supruzi u trbuh dok je njen sin pokušao i uspio(!?) ugurati glavu kroz njenu vaginu do maternice.Metak je pogodio sina u glavu i doktori se bore za njegov život.D.K. 44 će se izvući.Metak nije oštetio vitalne organe.
U trenutku kada sam trebao se ponovo roditi moj život je naglo skončao..Život mi je skončan tamo gdje je započeo i skončao ga je onaj koji mi ga je i dao.U potrazi za znanjem dobio sam rupu u glavi...
fishcrap